8. travnja 1901., licem na drugi dan Uskrsa, svečano su blagosovljeni spomen križevi na razkršću vjekova, koje smo postavili, jednog na ulazu u grad Kreševo (Bubrešku zvanom), a drugi na početku crkvenog puta pri izlazu iz varoši. Za te se križeve kupilo malo po malo od puka, koštali su oko 200. Kruna. Glavno se zauzimali tadanji župnik – gvardijan i crkveni oci: Mijat Momčinović i Stjepan Strukić. Blagosovio hi je župnik, a vas puk u procesiji sa crkvenim zastavama, pjevajuć litanije svih Sveti pratio. Bio je krasan dan, te se tako sjajno manifestirala katolička sviest u ovom varošu. Nek bude potomstvu spomenik vjerskog oduševljenja!
Muslimanima, to se zna, nije bilo drago, navlastito što je ovaj križ napram džamije, al je u našem starom greblju, pa smo vlastni.
Upraviteljem ovdašnje političke izpostave bio je Grgo Vuković Ličanin, koji je uistinu pokazivao da je katolik, premda mu supruga pravoslavne vjere. Drugi činovnici znaju se ponašati i raditi, premda katolici, proti katoličkoj stvari. Da je drugi bio, možda bi iz obzira prama šaki muhamedanaca gledao zapriečiti tu stvar; mramorni stupovi križeva su iz Polja od stećaka kod naše štale u „Resniku“.
Tako stoji u ljetopisu za 1901. godinu. Križ na početku Crkvenog puta izdržao je sva iskušenja i još uvijek gordi stojo, dok je onaj s Bubreška imao drugačiju sudbinu.
Socijalistička vlast je, naime, ni ne pitajući vlasnika, Franjevački samostan, na Bubrešku podigla zgradu policije, a poduzeće „Barit“ dodalo je još dvije zgrade. Samostan tako nije imao drugog izlaza nego „dobrovoljno“ prodati parcelu državi pa smo da dobijemo bar nešto uz dozvolu preč. Ordinarijata i Provincijalata, a uz odobrenje diskretorija prodali to zemljište na Bubrešku „Baritu“ za iznos od din. 150.000, a koji se iznos i prema zaključku diskretorija i privoli preč. Ordinarijata i Provincijalata može upotrijebiti samo za uređenje groblja „Ogradje“.
Sve ovo dešava se 1957. godine, a kad su naredne godine kopani temelji za još dvije „Baritove“ zgrade, naišlo se na puno kostiju pokojnika pokopanih na Bubrešku. Radnici su ih odlagali na posebno mjesto, a 27. kolovoza 1958. kosti su stavljene u veliki, posebno za to izrađen mrtvački sanduk, te su, nakon što je izmoljeno opijelo i druge propisane molitve, pronesene čaršijom do Ogradja i tu pokopane. Ukopne obrede vodio je fra Alojzije Misilo uz asistenciju fra Ljube Sovića i fra Benjamina Mutića.
Na groblju je dočekao povorku gvardijan i župnik, koji je odmah po dolasku povorke na groblje u novoj kapelici služio svečanu sv. misu uz asistenciju za te pokojne čije se kosti prenose i za sve pokopane na „Bubrešku“. Poslije sv. mise dato je odriješenje i kosti položene u grob u blizini kapelice sa zapadne strane. Narod je u velikom broju prisustvovao i sprovodu – prenošenju kostiju i sv. misi za njih. Tako smo se bar donekle odužili našim dragim starim pokojnim i iskazali im dužno štovanje.
U to doba je s Bubreška prenesen i križ postavljen 1901.
Ovih dana prenesen je s Bubreška veliki željezni križ s debelim i masivnim kamenim stupom na kome se taj križ nalazio i bit će postavljen u „Ogradju“ u blizini kapelice. Još god. 1945. netko je od onih, koji ne vjeruju i kojima je taj križ smetao, s tog križa skinuo corpus i negdje ga bacio, navodi ljetopisac.
