Akademik Vladimir Bermanec, iskusni geolog i mineralog, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, preminuo je u ponedjeljak u Ohridu u 67. godini života.

Bio je veliki prijatelj Kreševa i posljednjih godina je naš kraj, zajedno sa suprugom Sonjom, pohodio i po nekoliko puta godišnje. Članovima Zavičajne udruge „Kreševski citrin“ u svemu je, kako oko organizacije Sajma kristala, tako i oko drugih aktivnosti, bio pri ruci. Sudjelovao je i na znanstvenom skupu "Rudarstvo, metalurgija i geonaslijeđe Kreševa, Fojnice i Kiseljaka", održanom u Kreševu u prosincu 2016., a bio je i jedan od promotora Zbornika radova sa spomenutog skupa na promociji održanoj u kolovozu 2019.
"Vi imate čist i lijep okoliš i to trebate reklamirati. Povijest rudarstva, geološke značajke treba sačuvati od zaborava te ih novim naraštajima i turistima ponuditi kroz neke projekte tipa geoparka ili muzeja“, kazao je tada Bermanec (na slici prvi slijeva). „Važno je to što ste bili ali trebate gledati u budućnosti ali i ono najvrijednije što je Kreševo imalo ili dalo, čuvati i ukoliko nije, vratiti u Kreševu".
Akademik Bermanec rođen je 8. kolovoza 1955. u Zagrebu, gdje je 1979. diplomirao mineralogiju na Geološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, 1987. magistrirao, a 1992. doktorirao. Od 1978. radio je u Mineraloško-petrografskom zavodu PMF-a, gdje je prošao sve akademske stupnjeve, od asistenta do redovnog profesora u trajnom zvanju (2005.). Obnašao je dužnosti predstojnika Mineraloško-petrografskoga zavoda (1997.−1999.), pročelnika Geološkog odsjeka (2001.−2003.) te prodekana PMF-a (2004.−2006.).
Za redovitog člana HAZU, u Razredu za prirodne znanosti, izabran je 2012., a od 2006. bio je član suradnik. Bio je predsjednik Odbora za geokemiju i aktivan član Hrvatske kristalografske zajednice. 
U znanstvenom radu bavio se ispitivanjem kristalokemijskih svojstava minerala i mineralnih grupa kao što su plagioklasi, mikroklin, zeoliti, tinjci, amfiboli, granati, hematiti, halit, tetraedrit i još više od 30 minerala i mineralnih grupa. Pritom je opisao i desetak novih (do tada nepoznatih) minerala. Sudjelovao je u izradi nove enciklopedije minerala pod uredništvom J. A Mandarina iz Kanade. Vodio je više magistarskih i doktorskih radova, od čega i jedan doktorat na Sveučilištu u Belo Horizonteu u Brazilu.
Objavio je više od 40 članaka, uglavnom u suautorstvu s uglednim inozemnim stručnjacima, u časopisima koje registrira Current Contents, desetak članaka u drugim časopisima s međunarodnom recenzijom i još toliko u domaćim znanstvenim časopisima. Radovi su mu citirani 240 puta, pri čemu h-indeks citiranosti iznosi 10. 
Autor je i dvaju sveučilišnih udžbenika (jednoga u suautorstvu) iz specijalne mineralogije, od kojih je za jedan nagrađen Nagradom Josip Juraj Strossmayer za znanstveno djelo iz prirodnih znanosti za 2003. Aktivno je sudjelovao na više od 100 svjetskih i drugih međunarodnih kongresa i skupova te na dvadesetak domaćih. 
Bio je član mnogih međunarodnih, inozemnih i domaćih strukovnih društava i komisija (Komisija za nove minerale i mineralna imena – CNMMN, Komisija za klasifikaciju minerala – CCM, Međunarodna mineraloška asocijacija – IMA i dr.). Bio je i recenzent za mnoge domaće i inozemne časopise (European Journal of Mineralogy, The Canadian Mineralogist, u kojemu je bio i član uredništva). 
Bio je predsjednik Odbora za znanost i međunarodnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu i Povjerenstva za rektorovu nagradu.
Aktivan je bio i u Družbi Braća hrvatskog zmaja gdje je, s titulom Zmaj od Veternice, od 2011. do 2021. bio u dva mandata član Meštarskog zbora, a od srpnja 2021. pročelnik Nadzornog odbora