Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred središnjim spomen obilježjem poginulim hrvatskim braniteljim Kreševa te molitvom za duše poginulih koju je predvodio kreševski župni vikar  fra Nikola Pejčin, u Kreševu je obilježena 28. godišnjica početka agresije Armije RBiH na ovu srednjobosansku općinu. 

Počast nesebičnoj žrtvi poginulih hrvatskih branitelja odali su članovi obitelji i suborci stradalih, članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata, kao i načelnici općina Kreševo i Kiseljak, Renato Pejak i Mladen Mišurić-Ramljak.  
Agresija Armije RBiH na područje općine Kreševo počela je u ranim jutarnjim satima 17. lipnja 1993. godine, silovitim i iznenadnim napadom daleko brojnijih postrojbi na crte obrane Hrvatskog vijeća obrane na Pirinskom propustu i Blinjama te u selu Pirin. Postrojbe Armije  RBiH napadaju područje općina Kreševo iz  nekoliko pravaca: iz Tarčina (općina Hadžići), s planine Igman, iz pravca Konjica, te preko fojničkog sela Dusina. U napadima su sudjelovale specijalne diverzantske postrojbe Armije RBiH "Crni labudovi", "Begova divizija" i "Handžar divizija" te dijelovi postrojbe "Al Fatah", ojačane dijelom 9. brdske brigade Armije BiH. Prvog dana agresije Armije RBiH na područje općine Kreševo, čiji je cilj bio slomom obrane hrvatskih prostora Kreševa, zauzeti Lepeničku dolinu i protjerati hrvatsko, ali i srpsko stanovništvo, poginulo je deset, teže ranjeno osam, a zarobljeno šest pripadnika HVO-a.  Napadi se nastavljaju i u iduća dva dana, a Armija RBiH  zauzela je selo Pirin i do temelja ga spalila.  Nekoliko dana poslije dobrim dijelom spaljeno je i selo Deževice, a svi su njegovi stanovnici protjerani.
Postrojbe HVO-a su, nakon početnog šoka, uspjele zaustaviti napade, ali je dotad muslimanska Armija RBiH, iz Pirin i Deževice, zauzela Toplicu, Zabrđe i Bukovicu u općini Kiseljak te Mokrine u općini Hadžići. Prije paljevine kuća i gospodarskih objekata svih pet sela temeljito je opljačkano, a stradali su i vjerski objekti. Neka od porušenih sela, primjerice Pirin, i danas su sablasno pusta i bez stalnih stanovnika. Prijeratni žitelji su obnovili jedan broj kuća, ali u njima borave tek privremeno. 
Pored porušenih i opljačkanih kuća, u  agresiji Armije RBiH na općinu Kreševo i sela općina Kiseljak i Hadžići koja  graniče s Kreševom mnogi su zarobljeni te su prošli torture logora „Silos“ u Tarčinu. Ondje su svakodnevno premlaćivani, vođeni su na prisilno kopanje rovova, te služili kao živi štit prema položajima Vojske Republike Srpske na Igmanu. Za razliku od brojnih optužnica koje su bošnjačke tajne službe nakon rata dizale protiv Hrvata, a koje su redom padale na sudu, niti jedan zločin nad hrvatskim stanovništvom tijekom agresije Armije  BiH na području Kreševa do danas nije procesuiran.


(a.p., „V. list“)